HEADONEAST
Tu
(Aquarius Records, CD 589-17)

1 Ide Ljubav 3:47
2 Mayska 3:35
3 Sve Se Vidi 3:31
4 Sad Kada Znam 3:33
5 Ljubi Me 4:04
6 Drukčije 3:23
7 Ljetna Pjesma 3:53
8 Jesen 3:17
9 Voljena 3:10

Headoneast se vratio? Prvi album nakon prvog albuma iz 2005.? Tko su Headoneast?

U ovim pitanjima ima više odgovora, nego da vam ja sve objašnjavam i raspisujem – ova pitanja ustvari ne bi trebala biti postavljena. Da smo u filmskom serijalu nekog superjunaka, porijeklo benda Headoneast je kao priča postanka Spider-Mana ili Batmana – uvijek ista i sa varijacijama, ali samo nam je jedno važno: što naš junak radi u ovom nastavku.

Analogija superherojstva proteže se na cijelom albumu “Tu” i zato nisam slučajno potegnuo na tu stranu. Ovo jest album sa 9 pjesama, ali je ujedno i jedan junački, pedantan, dosljedan, mazohistički i precizno realiziran koncept. Što ja to baljezgam? Ovo je dnevnik stvaralačkog rada, osjećaja nastalih u periodu 2013.-2017. i napokon fizički materijaliziran u obliku tog čudesnog medija zvanog CD.

Bračni par Ljiljak (Rebeka i Aleksandar) minuciozno je stvarao singlove različitih senzibiliteta (Mayska), tema (Jesen, Ljetna pjesma), pa čak i angažirane tekstove kroz pop melodičnosti (Sve se vidi, Ide ljubav) – i svojim ostvarenjem čine upravo unikatnu pojavu na hrvatskoj glazbenoj sceni. Jer ovo zaokruženo djelo istkano komadićima vremena čini kompletnu i potpunu sliku, a ne neki Frankensteinovski patchwork. Ovih 9 komada puzzli čine “Tu” zanimljivim ostvarenjem koje se sad može konzumirati trajno i opipljivo, a ne kao skicu u nastajanju i nestajanju.

Album traje 32 minute – možda vama kratke 32 minute, ali jasno je da su Headoneast u te 32 minute zarobili nevjerojatno puno svog vremena i života i definitivno se nameće paralela sa snimanjem filma “Odrastanje (Boyhood)”. Lako se odsluša, ali nije lako nastao. I zato postoji samo jedna mogućnost da se vi kao slušatelji iskupite – morate ga konzumirati duže nego što je album nastajao, mislim da je to jedino fer :).

P.S. Pjesme na albumu su poredane upravo kako su nastajale.

Anđelko Preradović, ožujak 2017.